Ontogeneza spavanja

P9-P10 0ntogeneza spavanja
Psihologija spavanja i budnosti
2013./14.
Biserka Radošević-Vidaček
Ontogeneza spavanja
Spavanje od rođenja do adolescencije
Spavanje u starijoj dobi
1
Razvoj spavanja od rođenja
do adolescencije
Promjene karakteristika spavanja na osnovu promatranja
djeteta i porodice
Bihevioralna stanja, stadiji spavanja i elektrofiziologija
spavanja od rođenja do adolescencije
Promjene u homeostatskim i cirkadijurnim procesima
Spavanje hrvatskih adolescenata
Osnovni principi spavanja kod
djece bez poremećaja
 Spavanje djece treba promatrati s
biopsihosocijalnog stanovišta:
 biološki procesi koji određuju strukturu i
organizaciju spavanja i reguliraju spavanje
 kulturalne norme
 društveni sistem
 vjerovanja roditelja
 Velika interindividualna i međukulturalna
varijabilnost bihevioralnih aspekata
spavanja
2
Rutina odlaska na spavanje, mjesto
i organizacija spavanja
 Rutina odlaska na spavanje uključuje
kulturalno specifični niz aktivnosti
 oblačenje u noćnu odjeću, pričanje priča,
pjevanje uspavanki
 Mjesto i organizacija spavanja ovise o





kulturi
Klimi
veličini porodice
veličini prostora za stanovanje
vjerovanjima roditelja
Razvoj spavanja - novorođenče i
dojenče
 Novorođenčad
 spavanje raspoređeno približno
podjednako tijekom dana i noći
 Dojenčad nakon nekoliko tjedana
 stječe sposobnost da zadrži dulje epizode
spavanja i budnosti
 spavanje se vezuje uz noćno razdoblje
 trajanje spavanja tijekom noći raste a
tijekom dana opada
3
Razvoj ritma
budnosti i spavanja
26 tjedana (< 6
mjeseci) nakon
rođenja
24 02
04
06
0 10
12 14
16
18 20
22
24
N. Kleitman. Sleep and Wakefulness, 2nd ed. Chicago: University of Chicago Press, 1963.
 Konačno spavaju kroz noć –
neprekidno barem 8 sati bez
signaliziranja budnosti (plač) - tipično
u dobi od 6 do 9 mjeseci
 Tijekom prve godine života trajanje
spavanja relativno konstantno – u
prosjeku 14 sati dnevno
4
Ritam budnosti i spavanja tijekom prvih 460 dana (lijevo, djevojčica) i 425 dana (desno dječak)
nakon rođenja kod dvoje dojenčadi čije je aktivnost praćena pomoću dnevnika spavanja. Crna i bijela
polja predstavljaju budnost, odnosno spavanje. Crvene točke predstavljaju vrijeme hranjenja. (Jenni
GO, Carskadon MA. Life Cycles: Infants to Adolescents. SRS Basic Sleep Guide 2009, 33-41)
6 mj
13,3 sati
6 mj
11,7 sati
1 G 2 MJ
1 G 3 MJ
Individualne razlike
 velike u prvoj godini
 jedno dijete s 6 mjeseci može spavati samo 10,5
sati a drugo 18 sati
 interindividualni varijabilitet trajanja spavanja
 u prvoj godini života SD = 1,9 sati
 u dobi 1-10 godina SD = 0,8 sati
 razlike u varijabilitetu odražavaju razlike u
tempu sazrijevanja rane organizacije
spavanja i budnosti
5
Razvoj spavanja - rano djetinjstvo
 Opadanje trajanja spavanja u ranom
djetinjstvu rezultat je smanjivanja
dnevnog spavanja
 Većina djece prestane dodatno
spavati tijekom dana u dobi od 3 do 5
godina
 velike kulturalne razlike
Centili trajanja ukupnog i samo noćnog spavanja (vrijeme u krevetu) tijekom 24 sata kod 493
zdrave djece koja su praćena longitudinalno počevši od 1 mjeseca starosti do 16 godina (Zurich
Longitudinal Studies). Iglowstein et al. 2003
6
Ivo Iglowstein, Oskar G. Jenni, Luciano Molinari and Remo H. Largo. Sleep Duration From Infancy to Adolescence:
Reference Values and Generational Trends. Pediatrics 2003;111;302-307
 Noćna buđenja
 česta
 20% budi se barem jednom svake noći
 50% barem jedne noći u tjednu
 smatra se da su ona posljedica
ultradijurnog ritma ciklusa spavanja koji
traje 50-90 minuta
 problem ako dijete ne može samo
ponovo zaspati bez roditeljske
intervencije
7
Razvoj spavanja – predškolska
dob 1
1. Veća nezavisnost u kretanju djeteta
može rezultirati u zajedničkom
spavanju kad se dijete probudi
tijekom noći
2. Kognitivni razvoj može rezultirati
pojavom strahova vezanih uz noć ili
potrebom za posebnim
predmetima koji pomažu djetetu da
zaspi – lutka, prekrivač ili sl.
Razvoj spavanja – predškolska
dob 2
3. vezanost uz roditelje može se
očitovati u anksioznosti zbog
razdvajanja radi spavanja i dovesti
do čestih noćnih buđenja i
zajedničkog spavanja u krevetu
4. djetetova želja za autonomijom može
dovesti do otpora prema odlasku
na spavanje
8
 Ova ponašanja mogu biti problem
 Ovisi velikim dijelom o percepciji roditelja i
njihovim očekivanjima
Razvoj spavanja - rana školska dob
 Interindividualna stabilnost trajanja spavanja
u prvom desetljeću života
 kratki ili dugi spavači od ranog djetinjstva do
adolescencije → nema optimalnog trajanja
spavanja za cijelu populaciju
 Procjena individualne potrebe za spavanjem u
tjednu kad je raspored spavanja slobodno
izabran od strane djeteta – bez nametnutog
raspreda dnevnih aktivnosti
9
 Postoje preferencije cirkadijurne faze
spavanja (jutarnjost-večernjost)
 Nema optimalnog vremena odlaska na
spavanje za populaciju određene dobi – treba
uskladiti potrebe djeteta, porodice i zahtjeve
društva.
Razvoj spavanja - adolescencija
 Trajanje spavanja opada tijekom
prvih 10 godina života
 Potreba za spavanjem ne opada u
adolescenciji – procjenjuje se da ona
iznosi 9,25 sati (Carskadon i sur.
1980).
10
 Kašnjenja faze spavanja i fiksni
školski raspored – jutarnji početak
nastave:
 nedovoljno spavanje tijekom školskog
tjedna
 nadoknada spavanja vikendom
 Razlozi pomaka faze:
1. promijenjeni psihosocijalni milje:
 potreba za autonomijom i nezavisnošću
 ponašanje roditelja – smanjena kontrola
 ponašanje vršnjaka – veća potreba za socijalnim
kontaktima
 stimulirajuće aktivnosti/uređaji prisutni uvečer, u
spavaćoj sobi/krevetu
 opseg školskih obaveza
 veća mogućnost honorarnog posla
2. maturacijske promjene bioloških procesa
regulacije spavanja
11
Kraj adolescencije?
Promjene u bihevioralnom markeru faze (kronotipu) u funkciji dobi kod
25000 Europljana . Roenneberg et al. 2004.
Razvoj spavanja od rođenja
do adolescencije
Promjene karakteristika spavanja sa stanovišta djeteta i
porodice
Bihevioralna stanja, stadiji spavanja i elektrofiziologija
spavanja od rođenja do adolescencije
Promjene u homeostatskim i cirkadijurnim procesima
Spavanje hrvatskih adolescenata
12
Bihevioralna stanja
 Stabilne i predvidljivi oblici ponašanja
koji se razlikuju kod dojenčeta
 Spavanje: mirno i aktivno
 Budnost: mirna i aktivna
 Vokalizacija (plakanje)
Polisomnografska stanja
 Na temelju EEG, EOG i EMG
 REM spavanje
 Ne-REM spavanje
 Tijekom prvih 6 mjeseci
 REM spavanja = aktivno spavanje
 Ne-REM spavanje = mirno spavanje
13
EEG snimka (derivacija C3/A2, 20 s epohe) mirnog spavanja/neREM spavanja za novorođenče (tracé alternant) (na vrhu) te stadij
2 i sporovalno spavanje kod djeteta od 6 mjeseci, 12 godina i 15
godina.
Stanja spavanja
 Kod novorođenčadi često mirno i aktivno
spavanje nije organizirano – tzv. prijelazno
ili među spavanje
 Ne-REM
 mala frekvencija, visoka amplituda, sniženi
mišićni tonus i odsutnost pokreta očiju
 respiracija i srčani ritam pravilni
 prisutnost “trace alternant” – aktivnost
visoke amplitude izmjenjuje se sa skoro
EEG tišinom
14
Ne-REM
 Nakon 6 mjeseci moguća podjela u 3
stadija
 Stadij 1 - prijelaz iz budnosti u spavanje
 Stadij 2 - vretena spavanja (prvi put nakon 4
mjeseca) i K-kompleksi (privi puta nakon 6
mjeseci)
 Stadij SWS barem 20% aktivnosti visoke
amplitude frekvencije < 2 Hz
 Promjene u amplitudi
 tijekom prve godine porast amplitude EEG
valova
 9-16 godina smanjivanje amplitude EEG
valova
REM
 REM = aktivno spavanje kod mlađe djece
zbog toga jer je praćeno trzajima mišića ili
tijela koji probijaju barijeru inhibicije
mišićne aktivnosti u REM-u
 u prvim mjesecima života omjer REM i NeREM spavanja 50:50, polako opada do
adolescencije na 20-25%
 u prva tri mjeseca života prva epizoda
spavanja tipično REM
15
 SWS sleep (Ne-REM 3) najviše
zastupljen u ranom djetinjstvu, naglo
opada u pubertetu (50-postotni pad
između 12 i 14 godine
Stadiji spavanja (sivi položeni stupići) i vremenski raspored SWS
aktivnosti (0,6 – 4,6 Hz) tijekom 10-satne epizode spavanja
16
Ciklus izmjene Ne-REM-a i REM-a
 Kod dojenčadi 50 minutni
 Na početku školske dobi 90-110 min
 U prvom dijelu noći u ciklusu
dominira SWS, a u drugom dijelu noći
proporcija REM-a je povećana
Ontogeneza stadija spavanja
SATI
REM SPAVANJE
BUDNOST
UKUPNO
* Postotak
ukupnog
spavanja
DNEVNO
SPAVANJE
(sati)
UKUPNO
DNEVNO
NREM SPAVANJE
SPAVANJE
(sati)
DOB
d
mj
mj
g
g
g
g
g
g
g
g
g
17
Razvoj spavanja od rođenja
do adolescencije
Promjene karakteristika spavanja sa stanovišta djeteta i
porodice
Bihevioralna stanja, stadiji spavanja i elektrofiziologija
spavanja od rođenja do adolescencije
Promjene u homeostatskim i cirkadijurnim procesima
Spavanje hrvatskih adolescenata
Rani razvoj cirkadijurnog
vremenskog sustava
 Razvoj cirkadijurnih ritmova rezultat:
 maturacije mozga
 interakcije s
 oznakama vremena u okolišu (svjetlo-tama)
 socijalnim oznakama vremena (kontakti s majkom)
 Nakon 6 mjeseci: cirkadijurni sustava
dostiže zrelost i stabilnost
18
Razvoj cirkadijurnog vremenskog
sustava u pubertetu
 Intrinzični pomak cirkadijurne faze prema
naprijed – kašnjenje
 pubertalno zrelija djeca imaju kasniji početak i
završetak izlučivanja melatonina
 Hipoteze (nisu nedvosmisleno potvrđene)
 produljivanja intrinzičnog perioda cirkadijurnog sata
 povećane osjetljivosti na izlaganje večernjem svjetlu i
smanjene osjetljivost na izlaganje jutarnjem svjetlu
Svjetlo kao “zeitgeber”
 Izloženost svjetlu utječe na fazu cirkadijurnih
ritmova
 Večernje svjetlo pomiče fazu prema kasnijim vremenima
 Jutarnje svjetlo pomiče fazu prema ranijim vremenima
 Bihevioralne promjene u vremenu izlaganja svjetlu (npr.
kasno večernje gledanje TV-a) može utjecati na
mehanizam resetiranja faze u cirkadijurnom
vremenskom sistemu
19
Actigraphy double plot of the sleep-wake pattern of the 14-year old male adolescent
with DSPD. Black vertical lines represent activity counts for 1 minute periods. Activity
is primarily observed during the evening hours and at night, while rest periods
consolidate into the morning and early afternoon.
Razvoj homeostatske regulacije
spavanja
 Kratke epizode deprivacije spavanja kod dojenčadi
rezultirale su kompenzatornim porastom trajanja
spavanja
 Tolerancija na prestanak spavanja mala kod
novorođenčadi – ne mogu izdržati produljena
razdoblja budnosti
 Postoji brža akumulacija homeostatskog pritiska za
spavanjem i njegovo smanjivanje tijekom spavanja je
brže.
 Kod odraslih je pokazatelj pritiska za spavanjem SWA,
kod dojenčadi theta (4,5-7 Hz)
20
Razvoj homeostatske regulacije
spavanja
 Kod adolescenta (starijih u odnosu na
mlađe i djecu prije puberteta) sporiji porast
pritiska za spavanje
 To je još jedan faktor zbog kojeg se
adolescentima lakše oduprijeti spavanju.
 Smanjivanje homeostatskog pritiska za
spavanjem tijekom noći jednako brzo kod
adolescenata kao i kod mlađe djece. U
skladu s nepromijenjenom potrebom za
spavanjem u toj dobi.
Sklonost spavanju
Sporija akumulacija homeostatskog
pritiska spavanja u razdoblju budnosti
Doba dana
Dvoprocesni model regulacija spavanja. Cirkadijurna i homeostatska regulacija pritiska za spavanjem
tijekom dana i noći. S, spavanje; W, budnost. Achermann i Borbely 2003.
21
Sklonost spavanju – latencija uspavljivanja
u različitim fazama pubertalnog razvoja
Trajanje budnosti (sati)
Test latencije uspavljivanja (min)
14.5 16.5 18.5
* *
Doba dana (h)
Taylor et al., J. Sleep Res., 2005
Razvoj spavanja od rođenja
do adolescencije
Promjene karakteristika spavanja sa stanovišta djeteta i
porodice
Bihevioralna stanja, stadiji spavanja i elektrofiziologija
spavanja od rođenja do adolescencije
Promjene u homeostatskim i cirkadijurnim procesima
Spavanje hrvatskih adolescenata
22
Karakteristike spavanja
adolescenata u različitim zemljama
U usporedbi s mlađom školskom djecom
 Tendencija kasnijeg odlaska na spavanje i
kasnijeg buđenja
 Kraće spavanje u školske dane
 Jednaka potreba za spavanjem
 Veća razlika u spavanju između školskog
tjedna i vikenda
Strauch, Dubral i Strucholz 1973; Webb i Agnew 1973, 1975; Zepelin Hamilton i Wanzie 1977; Anders i
sur. 1978; Price i sur. 1978; Carskadon 1979; White, Hahn i Mitler 1980; Klackenberg 1982; Petta,
Carskadon i Dement 1984; Bearpark i Michie 1987; Billiard i sur. 1987; Henschel i Lack 1987; Strauch i
Meier 1988; Carskadon 1990a, b; Andrade, Benedito-Silva i Menna-Barreto 1992; Dahl i Carskadon
1995; Gau i Song 1995; Saarenpaaheikkila i sur. 1995, Wolfson i Carskadon 1998
Zašto je skraćeno spavanje
problem?
 Prekomjerna dnevna pospanost
(Carskadon et al. 1981a, b; 1998; Fallone et al. 2000, 2001; Randazzo
et al. 1998a, b; Andrade et al. 1995)
 Rizik ozljeda i nesreća
(Roehrs i sur. 1994, Wolfson
i Carskadon 1998, Acebo i Carskadon 2002)
 Lošiji uspjeh u školi
(Wolfson i Carskadon 1998,
Acebo i Carskadon 2002, Fallone i sur. 2005)
 Negativna raspoloženja
(Dahl 1999, Wolfson i sur.
1995)
 Uporaba stimulatora: kofeina,
nikotina, alkohola i drugih (Carskadon 1990)
23
Bihevioralni/okolinski čimbenici
 Vrijeme početka nastave
(Gianotti i Cortesi, 2002; Owens i sur., 1999; Takeuchi i sur, 2001; Radošević-Vidaček i Košćec, 2004; Van Den Bulck,
2003; 2004; Wolfson i Carskadon, 1998)
Organizacije nastave u Hrvatskoj
 Specifičnost: dvosmjenski sustav
nastave s tjednom izmjenom smjena
 Jutarnja smjena 8 (7) – 13 (14)
 Poslijepodnevne smjena 14 (13) – 19
(20)
 Slobodan vikend
24
Istraživanja bihevioralnih i psihofizioloških
aspekata problema pospanosti kod
adolescenata u Hrvatskoj 2001-2013
Biserka Radošević-Vidaček
Adrijana Košćec
Marija Bakotić
Mogućnost ostvarivanja zdravog
spavanja u dvosmjenskom sustavu?
Dovoljno dugo spavanje?
Regularnost rasporeda i trajanja spavanja?
25
Preporuke za zdravo spavanje adolescenata
 Trajanje spavanja 8:30 – 9:15 sati
 Regularnost spavanja tijekom školskog
tjedna, vikenda i praznika
 Izbjegavati promjene rasporeda 2 ili više noći za
redom
 Izbjegavati pomak vremena odlaska na
spavanje i vremena buđenja veći od 1-2 sata
 Izbjegavati produljivanje spavanja za više od 2
sata

Carskadon i sur. 1980, Dahl i Carskadon 1995, Wolfson i Carskadon
1998, National Sleep Foundation 2000, Acebo i Carskadon 2002
 Sudionici
 Učenici 12 osnovnih (n=1239) i 12 srednjih
škola (n=1124) u Zagrebu
 Mjere karakteristika spavanja
 Školski upitnik o spavanju - School
Sleep Habits Survey (Wolfson i
Carskadon 1998)
26
Vrijeme odlaska na spavanje
Doba dana (sati)
3
2:42
2
Vikend
Poslijepodnevna
smjena
1
24 23:18
22:42
23
24:06
23:30
22
21:56
21
11 12 13 14 15 16 17 18
Jutarnja smjena
Značajni efekti
Situacija
Dob
Situacija x dob
Dominantna dob (godine)
Vrijeme buđenja
12
Doba dana (sati)
11:06
11
10
Vikend
Poslijepodnevna
smjena
9:36
Jutarnja smjena
9
8
7
Značajni efekti
6:54
6:24
6
11 12 13 14 15 16 17 18
Situacija
Dob
Situacija X dob
Dominantna dob (godine)
27
Trajanje spavanja
11
10:18
Vikend
Trajanje (sati)
10
10:00
9
8 9:00
8:42
8:24
6:54
11 12 13 14 15 16 17
Dominantna dob (godine)
Jutarnja smjena
Značajni efekti
Situacija
Dob
Situacija X dob
7
6
Poslijepodnevna
smjena
18
Ostvarivanje potrebnog trajanja
spavanja
 U odnosu na preporuku
 u jutarnjoj smjeni
 samo najmlađe dobne skupine adolescenata
ostvaruju minimalno preporučenih 8,5 sati
spavanja
 u dane kad je nastava poslijepodne i
vikendom
 adolescenti ostvaruju preporučeno trajanje
spavanja
28
Regularnost spavanja
 veća neregularnost vremena buđenja nego
odlaska na spavanje
 razlika u vremenu buđenja između jutarnje
smjene i vikenda veća je od 2 sata u svim
dobnim skupinama adolescenata
 spavanje u poslijepodnevnoj smjeni ne
produljuje se u odnosu na jutarnju smjenu više
od 2 sata ni u jednoj skupni
 spavanje vikendom ne produljuje se u odnosu
na jutarnju smjenu više od 2 sata u u većini
dobnih skupina
Trajanje spavanja adolescenata u
SAD i Hrvatskoj
Jutarnji raspored
SAD
Poslijepodnevni raspored
Hrvatska
Vikend
Hrvatska
SAD
Croatia
11
Sati
10
9
8
7
6
5
6
7
6
Razred Hrvatska
7
8
9
10
Razred SAD
8
SAD (NSF 2006)
n=1602
1
2
3
4
11
12
5
6
6
7
8
1
2
Razred Hrvatska
7
8
9
10
Razred SAD
3
4
11
12
Hrvatska (Radosevic-Vidacek, Koscec 2003)
n=2140
29
 Dvosmjenski sustav nastave
omogućuje zadovoljavanje
preporučenog trajanja spavanja u
većem dijelu dvotjednog ciklusa uz
izraženiju neregularnost vremena
buđenja
Relativna važnost trajanja spavanja i
neregularnosti rasporeda spavanja u
dvosmjenskom sustavu nastave za
predikciju pokazatelja dnevnog
funkcioniranja adolescenata?
30
Rezultati multiple regresijske analize
(beta koeficijenti)
Pospanost
Depresivna
raspoloženja
Ozljede
Ocjene
Dob
.25
.27
Spol
.07
.21
-.08
-.21
-.30
-.32
-.16
.07
.06
-.16
-.16
-.17
.10
.08
.08
Kontrolne varijable
.30
Preferirano spavanje
Jutarnjost-večernjost
Potrebno spavanje
-.12
.10(s)
Ostvareno spavanje
Trajanje u jutarnjoj smjeni
Pomak odlaska na spavanje vikendom
.08
Pomak odlaska na spavanje u
poslijepodnevnoj smjeni
Pomak buđenja vikendom
Pomak buđenja u poslijepodnevnoj smjeni
-.14(s)
Kvaliteta spavanja
Problemi s uspavljivanjem
Noćna buđenja
.15
.08
Loši snovi i more
Prerano jutarnje buđenje
.12
.08
.08
.11
.09
.20
.07
Upućuju li intraindividualne razlike u
rasporedu i trajanju spavanja
adolescenta u danima nastave i
vikenda tijekom dvotjednog ciklusa
na skraćeno spavanje i nadoknadu
duga na spavanju?
31
Dvotjedno praćenje karakteristika spavanja
i dnevnog funkcioniranja adolescenata
 Sudionici (n=97)


učenici drugih razreda zagrebačkih srednjih škola
dominantna dob 16 godina
 Instrumenti

Dnevnik spavanja i budnosti (adaptirano prema Manber i
sur. 1996)
Trajanje spavanja adolescenata u
dvosmjenskom sustavu nastave
Jutarnja nastava
Vikend
Poslijepodnevna nastava
Sati 10
Sati 10
9
9
8
8
7
7
6
6
5
Vikend
5
Ne-po Po-ut
Ut-sr
Sr-če Če-pe Pe-su Su-ne
Ne-po Po-ut
Ut-sr
Sr-Če Če-pe Pe-su Su-ne
Značajni efekti
Dani u tjednu
Smjena
Dani x smjena
p<0,001
p<0,001
p<0,001
32
Ontogeneza spavanja
Razvoj spavanja od rođenja do adolescencije
Spavanje u starijoj dobi
Normalno spavanje i normalno
starenje: manje SWS spavanja
Ohayon MM; Carskadon MA; Guilleminault C; Vitiello MV. Meta-analysis of quantitative sleep parameters from childhood to old age
in healthy individuals: developing normative sleep values across the human lifespan. SLEEP 2004;27(7):1255-73.
33
S porastom dobi teže ostvariti
kontinuirano i konsolidirano spavanje
Ohayon MM; Carskadon MA; Guilleminault C; Vitiello MV. Meta-analysis of quantitative sleep parameters from childhood to old age
in healthy individuals: developing normative sleep values across the human lifespan. SLEEP 2004;27(7):1255-73.
34
Problemi/poremećaji spavanja u
starijoj dobi
SIMPTOMI PROBLEMA SA SPAVANJEM U STARIJOJ DOBI
Simptomi: nekoliko ili više noći tjedno
55-64
Insomnija
49%
Hrkanje
41%
Apnea
9%
Sindrom nemirnih nogu (RLS) 15%
65-74
46%
28%
6%
17%
75-84
50%
22%
7%
21%
Fiziološke promjene u starijoj dobi
povezane s problemima spavanja
 Menopauza
 Učestalo mokrenje (nocturia, nocturnal
polyuria
35
Medicinski problemi i bolesti u
porastu s dobi
Hipertenzija i srčane bolesti
Zatajivanje srca
Moždani udar
Tumori
Gastrointestinalni poremećaji
Alzheimer, Parkinson i kognitivni
problemi
 Depresija
 Artritis






Drugi čimbenici
 Lijekovi
 Kofein, alkohol, nikotin
36
Cirkadijurne promjene u funkciji dobi 1
 Smanjivanje amplitude ritmova
(budnosti, temperature, melatonina)
 Smanjivanje noćne razine melatonina
 Povećana razina kortizola u vrijeme
njegovog cirkadijrunog minimuma
 Smanjeno izlučivanje hormona rasta
vezano uz spavanje
Cirkadijurne promjene u funkciji dobi 2
 Pomak faze cirkadijurnog ritma
prema natrag
 ranije vrijeme odlaska na spavanje i
buđenje
 ranija akrofaza temperaturnog ritma
 Smanjena retinalna osjetljivost na
svjetlo
 Manja izloženost svjetlu i manja
razina fizičke aktivnosti
37
Promjene spavanja s
porastom dobi
Manje dubokih stadija spavanja a više plitkih
Teže održati kontinuitet spavanja zbog buđenja
Spavanje manje efikasno i fragmentiranije
Biološki sat pokazuje pomak prema ranijem
vremenu odlaska na spavanje i ranijem buđenju
 Starije osobe imaju više različitih bolesti i
uzimaju više lijekova koji dovode do
fragmentiranosti i problema/poremećaja sa
spavanjem
 Veća prevalencija poremećaja spavanja




Posljedice promijenjenog
spavanja
 Tendencija da se dulje ostane u krevetu da bi
se ostvarilo dovoljno spavanja - može
pogoršati spavanje
 Tendencija dodatnog spavanja da bi se
ostvarilo dovoljno spavanja - može pogoršati
noćno spavanje
 Nedovoljno ili loše spavanje - dovodi do
povećane dnevne pospanosti i umora
 Lošije dnevno funkcioniranje i raspoloženje,
opća kvaliteta života je smanjena
38
Glavne bihevioralne preporuke kod
problema sa spavanjem
 Ograničiti vrijeme provedeno u
krevetu
 Ograničiti dnevno spavanje
Dodatna literatura
 Jenni GO, Carskadon MA. Normal
Human Sleep at Different Ages:
Infants to Adolescents. SRS Slides
Chapter 1.
 Vitiello, M.V. Sleep in Normal Aging.
Sleep Medicine Clinics. 1(2):171-176,
2006.
39

Download Report